galopirali konji poštanskih kola
pjenili se mahnitali… koračajem
pisma iz mog sna u tvoj
davno izgrižen… o meni
sjedi nogu spuštenih s postelje
snena… neba bijela
tamo tvoji dragi kao gavrani lete
imena i veže tamo su zakucani
stvarima tamo nedostaje dodir tvojih ruku
nemilovane su… plamen svijeće
baca sjenu krhku i slabu
kao san dugačku… sad snivaj
Forum: Mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske Akademije Znanosti i umjetnosti. - 2000. - Siječanj–ožujak. - S. 69-72.