tako sniježi, tako mrzne – sja
bilej iznemogao
obavija
zamak na brdu
prodoran glas zvijeri iz sna –
njezini tragovi – u Vilkpėdė
posijedjelu bijelu njezinu kožu Pamėnkalnis odijeva
vrh kojega reflektori raznose
zazveci prazan oklop
križarske duše
probudi se noćas, nadaj se
vjeruj i nagovijesti velikoj sjenici
u duplji parka pokraj zamka
tornjevima staroga grada
pucketavim svjećicama
jedinstvenoj magiji –
u dječjim očima:
iz doline Šventaragis
devetorogi jelen
podigao je moj Vilnius
na sedam brežuljaka
Vilkpėdė – Predio Vilniusa; naziv znači Vilko pėda, tj. vučji trag.
Pamėnkalnis – stari naziv brežuljka Taurakalnis (Turje brdo); znači Pamėno kalnas. hrv. brdo Pamenasa (pamėnas = sablast, duh).
Šventaragis – hrv. Sveti rog.
Braziūnas, Vladas. Bozićna čestitka s jelenom i labudom; „KAMEN bez oca rasti…” [s. 274]; prestizanje noći [s. 275]; noć šumskog koprivnjaka [s. 275-276]; ratovi: proljetno smrzavanje rijeke [s. 277]; selenografija [s. 278] / S litavskoga prepjevala Mirjana Bračko // Nova Istra: Časopis za književnots kulturološke i društvene teme. - 2002. - Pula, ljeto–jesen. - S. 274-278.