Nadija Neporožnja
Vladas Braziūnas roden je 1952. g. na
sjeveru Litve u gradu Pasvalys. Na Vilniuskom sveučilištu je od 1969.
do 1980. studirao novinarstvo i litvanistiku, a 1997. diplomirao je
litavski jezik i književnost. Radio je na Sveučilištu, u uredništvima
litavskih novina i časopisa, nadjuže pak, 15 godina, u glavnome
književno-umjetničkom vjesniku – tdjedniku “Literatūra ir menas”
(Književnost i umjetnost), kojem je stanovito vrijeme bio i glavnim
urednikom. Od 1966. slobodni je književnik.
Dosad je objavio devet pjesničkih knjiga, medu
inima:
Munja puzi (1983.),
Paukov stup (1986.)… pa niz
drugih, sve do posljednje –
lėmeilėmeilėmeilė (2002.), čiji bi
naslov možda bilo moguće prevesti kao
avljibavljibavljubav.
Puno, plodno i vrlo naradeno prevodi ukrajinsko,
poljsko, rusko, bjelorusko, letonsko, francusko… pjesništvo (sudjeluje
u zajedničkim edicijama, almanasima, takoder u zasebnim izdanjima
pojedinih pjesnika), ima
izniman jezični dar I sluh za igru zvukova i riječi. Objavio je i
litavske prijevode pjesama D.Tadijanovića, L.Paljetka, Ž.Sabola,
J.Severa, A.Stamaća, A.Šoljana, B.Čegeca, i drugih hrvatskih pjesnika.
Nedvojbeno bi mogla uslijedi jedna
antologija hrvatskoga pjesništva
na litavskom jeziku… (Prigoda je reči kako smo već počeli rad na
Antologiji
ukrajinskoga pjesništva – ranije zabranjena u Ukrajini). U
Braziūnasovu pjesništvu ima i hrvatskih motiva
(
Jadran teče).
Na prijedlog da sudjeluje u pripremi litavske
tematike za časopis “Nova Istra”, Vladas Braziūnas upita mne:
– A Što je to “
Nova Istra”? Ja sam odrastao
pored rječice
Įstras, a takav – izrazito baltički hidronim –
fiksiran je nedaleko od Moskve, takoder i na više drugih mjesta;
očigledna etimologija korijena iz
(į)s(t)rūti…Drevni naziv
Dunavbio je
Istros”…
[Dodajmo:
litavski prefiks
į- (
*in-) znači
kretanje unutar nečega iki u nekom pravcu;
litav.:
srautas,
srauja (usp.: hrv.
struja, rus.
cтруя, ukr.
струмок),
litav.:
srūti,
sroventi (usp.: hrv.
strujati, ukr.
струменити – teći, kretati u nekom
pravcu)
(litavski takoder može biti s umetkom -
t -
:
strautas,
strauja…) i sl.]
Zato naziv
ISTRA ima veze sa zemljopisnim
nazivljem šireg europskog areala, tokader i baltičkoga. Nakon Drugoga
svjetskog rata, suvremenoj Kalinjingradskoj oblasti grad koji je nazvan
Černiachovsk imao je ranije baltički toponim
ĮSRUTIS...
To nekoć bijahu zemlje davnih
Prusa i Litvanaca, asimiliranih njemačkom invazijom tijekom XIII.–XVII.
st.
Upravo kada sam sredivala posljednje bilješke za
“Novu Istru”, čestali smo Vladasu Braziūnasu: dana 5. srpnja 2002.
dobio je nagradu u Uredu predsjednika Litavske Republike, kao sudionik
pjesničkoga natječaja administracije Predsjednika Litve
Valdasa
Adamkusa, a prigodom 750. obljetnice Litavske države i krunitbe
prvoga litavskoga kralja
Mindaugasa.
Nagradena je poema Vladasa Braziūnasa “Kariljon za
tisućljeće i jednu zoru”, koja kao da bilježi predodžbe o povijesti
Litve kroz sudbine njezinih velikaša, pjesnika, običnih (neobičnih)
prosvjetitelja u najmračnijim vremenima… A uvertira i finale ove poeme
jest početak pjesme samoga Braziūnasa, posvećene Aldoni Ragevičienė, –
“Kad su još bijele košute s neba dolijetale”. Kako vidimo, parafraza je
to naslova članka iz ovoga našega izbora – “
Kad su još bijeli jeleni s
neba
dolijetali” (
kai dar baltosios elnės iš dangaus krisdavo):
baltos raguotos elnės
švelnios, šiauriškai šaltos
šaltos, šiauriškai švelnios
švilpia per sutemas baltas
bijele rogate košute
nježne, sjeverno hladne
hladne, sjeverno nježne
zvižde kroz pomrčine bijele
Neporožnja, Nadija. Litva kakvu je volim // Nova Istra: Časopis za književnots kulturološke i društvene teme. - 2002. - Pula, ljeto–jesen. - S. 234-235.