uspeo bih se na brdo
pogledao bih more
poslušao bih, govori li
zašto je tako hladno i tužno
kao da Litavke pjevaju
tamo gdje sunce ne izlazi
pola godine, poput fotografije
na kojoj se nikto ne osjeća ugodno
među svojima, no one koji su izdali
poguban metal
žalim one koji ga uzimahu, davahu
isti im je bijedan kraj
na beskonačnim ravnicama
snijeg ili pijesak dižu
valovi kovitlaju se u grudima
– oh, nebesko plavetnilo
1992
Poezija: Časopis pjesničke prakse. – 2006. – Br. 3–4. – P. 141.