baladični i nestvarni
ratovi, a nevjeste posijedjele
“domaći” narušavaju tišinu
i radovi prožeti umorom
kako u srcu, tako i na zemlji
i mjesec, našavši bakrenu kopču
sniva: Bog je s nama
i kao da viče nešto kroz san
i kao da vjetar raspršuje snijeg
s nebom zavaðuje noć
i krvari koža iverja
ili se razotkriva jutro
već puzi nespretan “domaći”
njegove žile pamte požar leta
studen njegovo sjećanje raspiruje
junaci budimo pravi
okreću našu željezom punu zemlju
i ne traže kovanice, već ime
samo pružaju ruku, svijetli mač
ostavljamo usred rata
pripada nam okrjeno granje
zagaravljenog oružja životi
istina iskidane oštrice
okuplja nas u ime pravde
mirno! svrstajte se po dvoje
i sveto je: tragovi pod zemljom
i nevjeste će nevino procvasti
i kliznut će pod nebesima željezo
maslinama će obrasti obale
i dozivat će kroz san nestrpljiva
žega proljetnog mraza
Braziūnas, Vladas. Bozićna čestitka s jelenom i labudom; „KAMEN bez oca rasti…” [s. 274]; prestizanje noći [s. 275]; noć šumskog koprivnjaka [s. 275-276]; ratovi: proljetno smrzavanje rijeke [s. 277]; selenografija [s. 278] / S litavskoga prepjevala Mirjana Bračko // Nova Istra: Časopis za književnots kulturološke i društvene teme. - 2002. - Pula, ljeto–jesen. - S. 274-278.