Vladas Braziūnas

Nadija Neporožnja

Litva kakvu je volim

Vladas Braziūnas roden je 1952. g. na sjeveru Litve u gradu Pasvalys. Na Vilniuskom sveučilištu je od 1969. do 1980. studirao novinarstvo i litvanistiku, a 1997. diplomirao je litavski jezik i književnost. Radio je na Sveučilištu, u uredništvima litavskih novina i časopisa, nadjuže pak, 15 godina, u glavnome književno-umjetničkom vjesniku – tdjedniku “Literatūra ir menas” (Književnost i umjetnost), kojem je stanovito vrijeme bio i glavnim urednikom. Od 1966. slobodni je književnik.

     Dosad je objavio devet pjesničkih knjiga, medu inima: Munja puzi (1983.), Paukov stup (1986.)… pa niz drugih, sve do posljednje – lėmeilėmeilėmeilė (2002.), čiji bi naslov možda bilo moguće prevesti kao avljibavljibavljubav.
     Puno, plodno i vrlo naradeno prevodi ukrajinsko, poljsko, rusko, bjelorusko, letonsko, francusko… pjesništvo (sudjeluje u zajedničkim edicijama, almanasima, takoder u zasebnim izdanjima pojedinih pjesnika), ima izniman jezični dar I sluh za igru zvukova i riječi. Objavio je i litavske prijevode pjesama D.Tadijanovića, L.Paljetka, Ž.Sabola, J.Severa, A.Stamaća, A.Šoljana, B.Čegeca, i drugih hrvatskih pjesnika. Nedvojbeno bi mogla uslijedi jedna antologija hrvatskoga pjesništva na litavskom jeziku… (Prigoda je reči kako smo već počeli rad na Antologiji ukrajinskoga pjesništva – ranije zabranjena u Ukrajini). U Braziūnasovu pjesništvu ima i hrvatskih motiva (Jadran teče).
     Na prijedlog da sudjeluje u pripremi litavske tematike za časopis “Nova Istra”, Vladas Braziūnas upita mne:
     – A Što je to “Nova Istra”? Ja sam odrastao pored rječice Įstras, a takav – izrazito baltički hidronim – fiksiran je nedaleko od Moskve, takoder i na više drugih mjesta; očigledna etimologija korijena iz (į)s(t)rūti…Drevni naziv Dunavbio je Istros”…

     [Dodajmo:
     litavski prefiks į- (*in-) znači kretanje unutar nečega iki u nekom pravcu;
     litav.: srautas, srauja (usp.: hrv. struja, rus. cтруя, ukr. струмок),
     litav.: srūti, sroventi (usp.: hrv. strujati, ukr. струменити – teći, kretati u nekom pravcu)
     (litavski takoder može biti s umetkom - t - : strautas, strauja…) i sl.]

     Zato naziv ISTRA ima veze sa zemljopisnim nazivljem šireg europskog areala, tokader i baltičkoga. Nakon Drugoga svjetskog rata, suvremenoj Kalinjingradskoj oblasti grad koji je nazvan Černiachovsk imao je ranije baltički toponim ĮSRUTIS... To nekoć bijahu zemlje davnih Prusa i Litvanaca, asimiliranih njemačkom invazijom tijekom XIII.–XVII. st.
     Upravo kada sam sredivala posljednje bilješke za “Novu Istru”, čestali smo Vladasu Braziūnasu: dana 5. srpnja 2002. dobio je nagradu u Uredu predsjednika Litavske Republike, kao sudionik pjesničkoga natječaja administracije Predsjednika Litve Valdasa Adamkusa, a prigodom 750. obljetnice Litavske države i krunitbe prvoga litavskoga kralja Mindaugasa.
     Nagradena je poema Vladasa Braziūnasa “Kariljon za tisućljeće i jednu zoru”, koja kao da bilježi predodžbe o povijesti Litve kroz sudbine njezinih velikaša, pjesnika, običnih (neobičnih) prosvjetitelja u najmračnijim vremenima… A uvertira i finale ove poeme jest početak pjesme samoga Braziūnasa, posvećene Aldoni Ragevičienė, – “Kad su još bijele košute s neba dolijetale”. Kako vidimo, parafraza je to naslova članka iz ovoga našega izbora – “Kad su još bijeli jeleni s neba dolijetali” (kai dar baltosios elnės iš dangaus krisdavo):


Neporožnja, Nadija. Litva kakvu je volim // Nova Istra: Časopis za književnots kulturološke i društvene teme. - 2002. - Pula, ljeto–jesen. - S. 234-235.